Koncept i realizacija: Marcell Mars & Tomislav Medak (Multimedijalni institut)
Kreativna pomoć pri realizaciji: Vuk Ćosić i Što, kako i za koga/WHW
http://www.systemhack.org
/* System.hack() zapis poziva metodu hack nad objektom System. */
Moment izvrsnosti u programiranju naziva se hak. Savršeni hak je iznenađujuć, medijski atraktivan, lucidan u korištenju tehnologije, duhovit i nenasilan. System.hack() je svaki hak koji otvara neki zatvoreni sustav, a otvorene sustave pretvara u trajno dinamične.
System.hack() izložba i knjiga slijede niti poveznice između momenata izvrsnosti u različitim područjima ljudske produkcije - izvrsnosti koja u svakom pojedinom slučaju mora pružiti odgovor na dva pitanja:
* Koji je sistem hakiran? i,
* Kako je sistem hakiran, iliti što je specifični hak u pojedinom radu?
Izložbeni prostor nije galerija, već unutrašnjost hotelske sobe. Hotelska soba najmanji je zajednički nazivnik svih prostora zaživljenje u kojima inače borave posjetitelji/čitatelji. Hotelska soba također ima funkciju vodiča kroz popratnu knjigu. Muzejski natpisi uz izložene predmete upućuju na ogled u knjizi koji pokušava pružiti odgovor na pitanja koje postavlja pojedini rad i njegov društveni kontekst.
Izloženi hakovi:
1. Orson Welles - Rat svjetova
2. Captain Crunch - zviždaljka
3. Richard Stallman - GNU Opća javna licenca
4. Heath Bunting - Superweed Kit 1.0
5. Michael Steil - Linux na Xboxu
6. CD zaštite protiv kopiranja
Autori eseja: Jonah Brucker-Cohen, Benjamin Mako Hill, Marcell Mars, Tomislav Medak, Ognjen Strpic i Mckenzie Wark.
Kroz izložbu vode Marcell Mars i Tomislav Medak.
System.hack()
Paranoja nikada ne pretpostavlja apsolutno nepovjerenje. U krajnjem slučaju ona vjeruje u vjerovanje kako nikome ne treba vjerovati. Paranoja, opaki stroj za konstrukcije, može proizvesti predivne konzistentne tvorevine, ne bi li u jednom trenutku ipak poklekla davajući povjerenje onome kome ne bi trebala - samo kako bi se krug zatvorio u potvrdi vjerovanja kako ipak nikome ne bi trebalo vjerovati.
Kada bi svaka paranoja za svoje polazište uzimala 'sumnju u samu sumnju', kapacitet za konstrukciju predivnih konzistentnih tvorevina bi procvjetao. Bio bi to početak koji bi za svako netaknuto platno i čisti list papira evidentirao sve već na njima sadržane prethodne klišee i ustanovljene obrasce, pa bi brisanjem, čišćenjem, struganjem, paranjem, paljenjem..., omogućio da do nas iz kaosa dopre povjetarac koji donosi viziju. (Gilles Deleuze i Felix Guattari, Šta je filozofija, Sremski Karlovci, Novi Sad, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 1995)
Sumnju u sumnju gotovo uvijek za paranoidnog inicira netko drugi (prijatelj, partner, terapeut, policajac, sudac...), netko tko sa dovoljne distance evidentira, konfrontira i eventualno reprogramira disfunkcionalnost kruga nepovjerenja (beskonačnog prelaza iz vjerovanja u djelovanje i tako u krug). U slučaju kolektivnih paranoidnih fantazija, zastoje probijaju i reprogramiraju hakovi - momenti izvrsnosti nesebičnog uvida u disfunkcionalnost krugova nepovjerenja u koje je društvo zapalo.
System.hack() izložba u svom fokusu ima domenu tehnologije gdje su mnoge invencije zbog disfunkcionalnog kruga nepovjerenja i potrebe za nadgledanjem, kontrolom, te maksimizacijom profita zastale u implementaciji koja priječi uvid, razumijevanje, refleksiju, slobodnu razmjenu informacija, te uslijed toga blokira daljnji razvoj i inovacije na već uspostavljenom.
Kao i pomak iz bilo kojeg drugog kompleksnog problema, pomak iz takve blokirajuće tehnološke konstelacije čini hak - apstrakciju u primjeni, izvrsnost u programiranju - iznenađujuć, medijski atraktivan, lucidan u korištenju tehnike i tehnologije, duhovit i nenasilan.
Svaki System, koliko god nepovjerljiv prema okolini bio, ima karakteristiku, skrivenu metodu koja se na njega samog može primijeniti: System.hack()
System.hack() otvara zatvorene sisteme, a otvorene čini zauvijek dinamično promjenjivim.
Bilo koja specifična instanca radnog i životnog okoliša povoljno je sučelje za System.hack(). Iz tog razloga izabranih šest System.hack()ova izlažu se u reduciranom sučelju svakodnevnog života, minimalnom zajedničkom nazivniku naših potreba za stanovanjem, neutralnoj (sic!): hotelskoj sobi.
Velike inovacije avangarde uvijek iznova uspijevaju izokrenuti dominanto predstavljanje povijesti (umjetnosti) i kroz svoju formu i materiju ekstrahirati subalterni tok povijest, osloboditi budućnost za tu povijest. Povijesnim tokom tehnološke inovacije dominirali su veliki vojni, akademski, medijski i tržišni sustavi. System.hack()ovi su pokušaj da se ekstrahira subalterna povijest inovacije, pokušaj da se tehnologija otvori za budućnost, budućnost koja će ostati nepredstavljena. Apt-art je apstrakcija muzeja kao stroja povijesti, a ovo je apstrakcija apstrakcije: hotelska soba.
Rat svjetova, zvučna kulisa izložbe, stvara atmosferu koja uz samo trenutak koncentriranog slušanja i čitanja briše granice između stvarnosti i simulacije na način da "uništava Svijet [koji smo poznavali] pred našim ušima". Svijet koji nakon prve uvjerljive simulacije prestaje biti uvjerljiv i kojem se tek na trenutke vraćamo sumnjajući u sumnju u njegovu vjerodostojnost.
U slučaju da želimo provjeriti vjerodostojnost nekog radio programa najlakši način bio bi isti taj radio nazvati telefonom. No, kompleksni sustav upravljanja telefonskim pozivima također je medij za koji je teško utvrditi dovoljnu količinu povjerenja u pouzdanost i vjerodostojnost njegove funkcije. Sustav upravljanja pozivima podređen je mjerljivosti vremena korištenja kako bi se baš svaka upotreba naplatila; profitabilna ideja koja se javila s vremenom, a danas (bez ikakvih sumnji) prihvaćena kao jedini mogući modus operandi. Ipak, zatvoreni sustavi upravljanja radoznalom duhu hakera otvaraju se već pri fućkanju prave frekvencije(2600 Hz) u telefonsku slušalicu. Ako je još fućkaljku moguće kupiti u obližnjem marketu na dnu pakovanja hrskavih, zašećerenih kukuruznih i zobenih pahuljica, ništa lakše.
Pred radoznalim hakerskim duhom koji najzanimljivija otkrića rado dijeli sa svim zainteresiranim nemoguće je sakriti bilo što. Tehnologija sakrivanja nikada nije dovoljno kreativna u zaštiti novih tehnoloških kreacija (koliku god da profitnu maržu očekivali kao posljedicu novih tehnoloških kreacija). Za potrebu zaštite profita i zastarjelih poslovnih modela država mora sprovesti restriktivnu zakonsku regulaciju intelektualnog vlasništva i autorskog prava. Restriktivna sprovedba može se upogoniti i u suprotnom smjeru, u smjeru oslobađanja. Time što restriktivni sustav sve više inzistira na restriktivnosti u dodiru s poljem oslobođenog (unutar samog sebe), on inzistira i na sve više oslobađanja.
GNU Opća javna licenca (GNU GPL) Richarda Stallmana poslužila je kao ishodišna točka na bazi koje je izgrađen koncept System.hack() izložbe. GNU Opća javna licenca je ingeniozni hak R. Stallmana koji je tim činom simbolički konstituirao zajednicu u za nju potpuno bizarnom pravnom polju. Dvadesetak godina kasnije ne samo da se ideja slobode u svijetu ideja sačuvala, već je na njoj sagrađena slobodna informacijska infrastruktura koja u svakom segmentu funkcionalnosti nudi alternativu vlasničkim softverskim rješenjima. U području društvenog razvoja idejaslobodne razmjene informacija nema alternative.
Simbioza trke za profitom i zatvaranja informacija ne događa se samo u virtualnom mrežnom okruženju. Znanost sve više otkriva upotrebljivi, operativni, programabilni kod kojim možemo opisati, a i stvarati život. Genetički inženjering danas je samo jedno od polja razvoja u kojem se preslikavaju pozicije moći i dinamika borbe poznata iz svijeta softvera. Hakerske odgovore neki nazivaju 'biološkim građanskim neposluhom', neki kulturnim terorizmom, a neki početkom hladnog rata između korporacija koje proizvode genetski modificirane biljke kojimahakeri suprostavljaju genetski modificirani korov. "Natural Reality SuperWeed Kit 1.0 (prev. Prirodna stvarnost - Set za superkorov 1.0) je 'uradi sam' set koji omogućuje da se proizvede genetski modificirani superkorov, koji je napravljen da napada korporativne monokulture". Heath Bunting biotehnologiju naziva "novim ratištem na kojem se vodi bitka za kontrolu života i zemlje, ali i područjem na kojem se život sam redefinira. Bit svega krije se u konceptima vlasništva i reprezentacije koji su na ovom poprištu ozbiljno dovedeni u pitanje".
Iako paralelno s proizvodnjom i industrijom vlasničkog softvera raste i razvija se proizvodnja slobodnog softvera, korporacije se nisu pomirile sa zatečenim stanjem. Uz proizvodnju novih restriktivnih zakonskih akata, korporacije razvijaju i tehnologije kontrole i zaštite svojih proizvoda (npr. Digital Rights Management, trusted computing...). U isto vrijeme, hakerski duh ne miruje, svaki uređaj s vremenom biva oslobođen. Ponekad uz pomoć osciloskopa i 'reverse' inženjeringa (Linux na Xboxu), a ponekad samo uz pomoć stvarčica nadohvat ruke poput vodootpornog flomastera ili stisnute tipke Shift. Tek tako da nas usput podsjeti kako je lako biti iznenađujuć, medijski atraktivan, lucidan u korištenju tehnike itehnologije, duhovit i nenasilan.
Katalog opisa radova (u vašim rukama) i eseja inspiriranih izabranim System.hack()ovima napisan je kao 'Table of contents:' izložbe. Osvrnite se, System.hack()ovi su oko vas...
Happy hacking!
(preuzeto sa http://www.systemhack.org)
